Drage su mi te prva ganutljive nježnosti,
što napola donose pitanja a napola odgovore,
iza kojih su sati i sati minuli,
i koja se poput glomaznih strijela probijaju kroz život.
One su miris, uscvjetao u dodiru što krv proključa,
hitar pogled, osmjeh, blaga ruka,
iskre što zaplamte poput crvenih plamičaka
i zarivaju se poput rafala u obruč noći.
A ipak su nehajno slatke, začete posve u igri,
još uvijek nježne, neposredne, odveć stidne,
poput drveća što stoji nasuprot proljeću
koje će ih slomiti u svojoj tvrdoj šaci.
Preumio sa naporednog njemačkog i engleskog za Hiperboreju Radomir D. Mitrić